Gunj – šta je i šta znači reč?

Etimologija reči „gunj“ se izvodi od srednjovekovne grčke i latinske reči – gunna, što u prevodu znači – krzno ili kožuh. Gunj predstavlja odevni predmet, tzv. haljetak od vune (sukna), koga su nosili muškarci, žene i deca. Gunj se u nekim krajevima poistovećivao sa guberom (ćebe, deka, vuneni prekrivač).

Gunj i jelek su predstvaljali tradicionalnu seosku narodnu nošnju na teritoriji Balkana, kao i na teritoriji Panonske nizije. Naime, gunj su na prostorima bivše Jugoslavije nosili Srbi, Crnogorci, Hrvati, Muslimani, Makedonci i Slovenci. Gunj se koristi još od srednjeg veka, i početkom XIV veka je izgledao samo kao jednostavni vuneni ogrtač ili prekrivač, sasvim jednostavnog kroja i bez mnogo ukrasa. Kasnije se gunj razvio u odevni predmet izgleda kaputa, a potom i kao jelek i prsluk (sa kratkim rukavima ili bez rukava) sa dosta ukrasa po sebi različitih motiva. Bio je satkan od vune, sukna, šajaka ili čoje, sa početka – uglavnom crne, smeđe ili sive boje.

Aba je bila vrsta grubog vunenog sukna, koje je stanovništvo (naročito stočare i pastire) štitilo od hladnoće, a podrazumevao je materijal od vune ili kozje dlake. Gunj se tkao na horizontalnom razboju, nakon čega se dorađivao pomoću vode u vodenicama (da bi tekstura postala kompaktnija). Zatim se sušio, a tkanina se bojila. Krojili su ga uglavnom abadžije i terzije, retko kada domaćice, jer je čitava procedura pravljenja dobrog gunja bila teža. Ukrasi koji su ga krasili bili su rađeni prišivanjem komadića čoje i sukna, zatim se radio vez na osnovi, svilenim ili vunenim gajtanima, koji su se uplitali i slagali na gunj. Znalo se pravilo: da što je gajtan bio raskošniji, to je kupac bio bogatiji, a zanatlija (abadžija) umešniji u svom poslu. Svi ti ukrasi su se izrađivali i do nekoliko meseci, i imali su različite oblike (krugove, romboide, grančice, žito, dvoglavog orla i slične motive), a ponekad su kupci zanatlijama naručivali gunjeve sa inicijalima svog imena.

U srednjem veku, u Srbiji – gunj, pust i pokrov su bili u sastavu i kategoriji obaveznih davanja Vlaha i seljana na imanjima manastira. Car Dušan je, na primer, izdao naređenje da se iz sela dodeljenih Karejskoj ćeliji na Svetoj Gori, od svake „kuće Carstva“ uzima po deset gunjeva. U Vojvodini se u XIX veku, tokom pokreta nacionalnog buđenja, prvi put pojavio gunj kao odevni predmet i nazvali su ga „dušanka“ (po caru Dušanu). Bio je ukrašen kićankama, malo je ličio na mađarski mundir i po njemu se prepoznavalo vojvođansko stanovništvo. Kao odevni predmet, gunj se nosio i početkom XX veka.

U Rečniku (drugom izdanju iz 1852. godine), Vuka Stefanovića Karadžića, takođe se pominje pojam gunja, a opisan je kao odevni predmet u Srbiji – „…od crna sukna i ponajviše s’ rukavima i dugačak do niže koljena a ima, osobito po varošima, i kratkijeh gunjeva do pojasa; i ima ih bez rukava i dugačkijeh (kao na primer u nahiji Rudničkoj) i kratkijeh (osobito u Bosni dolje pored Drine na ženama i djevojkama…“

Etnografski muzej u Beogradu, u svom sastavu sadrži 1200 eksponata koji su zavedeni pod nazivom „gunj“. Zanimljiva je činjenica da je baš od reči „gunj“ nastalo i prezime – Guberina, zastupljeno najviše u Šibeniku, u Hrvatskoj.


Sponzorisano:

Slične definicije