Vivisekcija

Vivisekcija je pojam latinskog porekla, nastao od dve latinske reči: vivus, što znači – živ i section, što znači – rezanje, sečenje.

Sam pojam podrazumeva otvaranje i seciranje (hirurški postupak) tela životinja (koje su žive), sa ciljem medicinskog ili naučnog ispitivanja, odnosno eksperimenta nad životinjama.

Takođe, ovaj termin se koristi i u prenesenom, metaforičkom značenju, kao sinonim za “detaljnu okrutnu istragu”.

Vivisekcija se primenjivala još u vreme aleksandrijske medicinske škole i u Antičkoj Grčkoj, u III i II veku pre nove ere, kada je hirurg Galen vršio ispitivanje na svinjama i kozama, kako bi potvrdio da arterijama struji krv, a ne zrak (kako je tvrdio Erazistrat).

Tada se vivisekcija obavljala i na ljudima, tačnije na robovima, zarobljenicima i slično. Naravno, i na ljudima je vivisekcija obavljana bez anestezije. Tek u XIX veku su nastali pokreti koji su bili protivnici vivisekcije, a na njihovom čelu su tada bile supruga i ćerka francuskog fiziologa Bernarda.

1875. godine, u Engleskoj je osnovano Udruženje za zaštitu životinja podvrgnutih vivisekciji (Society for the Protection of Animals Liable to Vivisection).

Vivisekcija se primenjuje na životinji koja je živa, što stvara veliku bol za životinju. Međutim, danas se u većem broju zemalja ne praktikuje ova metoda ispitivanja i eksperimentisanja, bez upotrebe anestezije.

Zakon o dobrobiti životinja, nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, nalaže da se pri svakoj vivisekciji koristi anestezija ili određeni medikamenti za smirenje (sedativ). Vivisekcija se u najvećem broju slučajeva vrši na životinjama koje poseduju centralni nervni sistem.

Za ispitivanje sigurnosti (kozmetički preparati, preparati za čišćenje i slično), za vivisekciju se koriste najčešće zečevi, zamorci, pacovi i druge manje životinje.

Za ispitivanje kiseline (tzv. Draize test), se koriste Angora zečevi, tako što im se kiselina sipa u oči. Za testove kožne nadražljivosti, određena hemikalija se nanosi na kožu životinje. Takođe, sa ciljem utvrđivanja štetnosti cigareta, životinje služe da udišu ogromne količine duvanskog dima, što u suštini jako teško podnose.

Pored kozmetičkih proizvoda, životinje se koriste i u eksperimentima za pojedine lekove, iz razloga što ljudi i životinje imaju mnogo toga zajedničkog. Za testiranje lekova, najviše se koriste pacovi, miševi, zečevi i psi, a ponekad se uključuju i ovce, mačke i majmuni.

Statistika tvrdi da se samo u Evropi, 38 000 životinja godišnje, koriste u eksperimentima za testiranje kozmetičkih proizvoda. Međutim, danas u svetu postoji nekoliko stotina kompanija, koje svoje kozmetičke preparate ne testiraju na životinjama, kao na primer u Danskoj i Švedskoj gde je zabranjena prodaja kozmetičkih proizvoda koji sadrže sastojke koji su testirani na životinjama.

Evropska Unija je 1993. godine striktno zabranila, kako marketing, tako i prodaju kozmetičkih proizvoda koji su testirani na životinjama.

Generalno gledano, eksperimenti na životinjama svakako loše utiču na njih, izazivajući im više boli, nego što pružaju koristi za istraživanje.


Sponzorisano:

Slične definicije