Sorbona

Sorbona (Université de Paris, Sorbonne, franc.) spada u jedan od najuglednijih i najstarijih univerziteta na svetu. Nalazi se u Parizu, u Latinskom kvartu, na levoj strani obale reke Sene. Spada u one univerzitete koji su osnovani među prvima u Evropi. Službeno ime Sorbone, na latinskom jeziku, glasilo je – Universitas magistrorum et scholarium Parisiensis. Do današnjeg dana, Sorbona važi za simbol sticanja znanja i kulture.

Sorbonu je osnovao Rober de Sorbon, sveštenik kralja Luja IX, polovinom XIII veka, tačnije 1253. godine i po njemu je kasnije univerzitet i dobio ime. Kardinal Rišelje je obnovio i proširio zgradu u XVII veku, i od tada ima sadašnji izgled. Univerzitet je prvobitno bio sagrađen uz crkvu, sa ciljem da olakša studije teologije studentima slabijeg materijalnog statusa. Danas je od svih zgrada univerziteta, ostala samo crkva.

Za vreme Francuske revolucije (1791. godine), Sorbona je bila zatvorena, a 1801. godine je postala umetnički atelje. Tek nakon Napoleonove obnove je ponovo počela da se koristi u univerzitetske svrhe. Svoju slavu, Sorbona je postigla krajem XIII i tokom XIV veka, kada je postala najpoznatiji obrazovni centar čitavog hrišćanskog sveta.

U to vreme na univerzitetu su kao profesori, predavali – Alexander od Halesa, Toma Akvinski, Albert Veliki i Bonaventura. U početku je Sorbona bila podeljena na četiri fakulteta, od kojih su bila tri viša fakulteta (teologija, kanonsko pravo i medicina) i jedan niži (filozofija). Na nižem se studirao tzv. trivium (retorika, gramatika i dijalektika) i quadrivium (aritmetika, astronomija, geometrija i muzika) uz opštu kulturu, književnost i nauku.

1970. godine, Sorbona je bila podeljena na 13 autonomnih univerziteta koji su bili specijalizovani u raznim oblastima, od kojih je jedan zadržao staro zdanje (Paris Sorbonne IV), i uopšteno kada se govori o Sorboni, misli se baš na ovo zdanje.

Danas je u zgradi Sorbone rektorat nekoliko pariskih univerziteta i sastoji se od:

  1. Univerzitet Panthéon – Sorbonne (Pariz I),
  2. Univerzitet Sorbonne – Nouvelle (Pariz III),
  3. Univerzitet Paris – Sorbonne (Pariz IV),
  4. Univerzitet René Descartes (Pariz V),
  5. fakultet École nationale des hautes études,
  6. fakultet École nationale des chartes i
  7. biblioteka Sorbonne.

Sorbona se kroz svoje postojanje jako brzo razvijala i već krajem XIII veka na Sorboni je studiralo oko 20 000 evropskih studenata.

Među istaknute studente Sorbone spadaju, od mnogobrojnih i : Amper (francuski fizičar), Klod Levi – Straus (francuski antropolog), Balzak (francuski romanopisac), Marija Kiri (francuska fizičarka i hemičarka poljskog porekla), Pjer Kiri (francuski fizičar i hemičar), Duns Skot (teolog, filozof i logičar), Ibrahim Rugova (albanski političar), Žak Derida (filozof), Andre Breton (francuski pesnik i kritičar), Pol Pot (kambodžanski komunistički diktator), Simon de Bovoar (francuska književnica), Irena Žolio – Kiri (francuska hemičarka i naučnica), Andri Poenkare (francuski matematičar i fizičar), Žan Mišel Atlan (francuski umetnik), Aleksandar Aljehin (šahista) i drugi. Od istaknutih ličnosti sa naših prostora, Sorbonu su studirali i na njoj doktorila sledeći: Mihailo Petrović Alas (matematičar), Veljko Vlahović (političar), Milan Nedeljković (astronom), Oskar Davičo (pesnik), Radomir Lukić (teoretičar pravnih nauka), Filip Hristić (diplomata), Stanislav Vinaver (književnik i prevodilac), Olga Luković Pjanović (filolog), Sreten Žujović (političar), Jevrem Grujić (političar, ministar i diplomata), Koča Popović (filozof i pesnik), Jovan Ristić (političar, pravnik i istoričar), Ranko Radović (arhitekta i slikar), Vojislav Veljković (političar i pravnik) i drugi.

Danas Sorbona predstavlja riznicu, kako materijalne, tako i nematerijalne baštine i svom sastavu poseduje prelepe amfiteatre i čuvene freske i slike.

Foto: François Trazzi.


Sponzorisano:

Slične definicije