Optimizam

Optimizam je pojam latinskog porekla, nastao od latinske reči optimum, koja u bukvalnom značenju glasi – najbolji. Sam pojam optimizma označava posmatranje određene stvari, pojave ili osobe sa njihove dobre strane. Suprotan pojmu optimizma je pesimizam.

Prema definiciji, optimizam podrazumeva pozitivno shvatanje i gledanje na stvari i osobe. Takođe, optimizam obuhvata sklonost određene osobe, da očekuje najbolji mogući ishod (uspešan ishod) određene situacije ili događaja. Ovakva vrsta optimizma, kada se očekuje najbolji mogući ishod, u psihologiji se naziva – dispozicioni optimizam.

Za predstavnika optimizma se smatra Gottfried Leibnitz, a za predstavnika pesimizma – Arthur Schopenhauer. Na primer, Leibnitz, za optimizam kaže da je “filozofsko učenje po kome je ovaj svet najbolji od svih mogućih svetova”.

Naučnici tvrde da je optimizam nasledna osobina, ali se takođe uzima u obzir da optimističan stav mnoge osobe povlače i iz samog najbližeg okruženja, od porodice, prijatelja, saradnika i slično.

Jedan od naučnika, Martin Selidžmen zajedno sa svojim kolegama, definiše optimizam kao tzv. eksplanatorni stil, kojim se određuje kako osoba sebi objašnjava određene životne događaje.

Optimistične osobe su vedrog i veselog duha, te se za njih često metaforično kaže – “da posmatraju svet kroz ružičaste naočare”. One veruju da svet u kome živi, doslovno nema mana.

Biti optimista znači poznavati smisao života, razvijati pozitivne osobine, na sve gledati sa vedre strane, znati da život nije slučajan i slično.

Mnoge psihoterapije se svode na učenje kako na svet gledati sa vedre i pozitivne strane, potencira se na optimističnim mislima, čak i u najvećim problemima. Ovakav princip psihoterapije može biti uspešan i delotvoran na pacijentima i može im pomoći u rešavanju problema i suočavanju sa njima, jer optimizam svakako sam po sebi nosi dobru energiju.

U mnogim zemljama, koje su u ratu, u tranziciji, koje su slabog ekonomskog i socijalnog statusa imaju sve manje optimizma, što je rezultat okruženja u kojem stanovnici žive. Oni su uglavnom depresivni, skloni suicidu i slično.

Sve više stručnih lica koja se bave psihijatrijom, psihoterapijom, psihologijom, kao i obični ljudi, okruženje, prijatelji, porodica se vode tezom – “Kakve su ti misli, takav ti je život”, koja je ostala od duhovnika Oca Tadeja, što vodi ka tome, da svako od nas treba da “gleda svet kroz ružičaste naočare”, boriti se sa svim problemima i misliti optimistično i pozitivno.


Sponzorisano:

Slične definicije