Neimar je pojam arapskog porekla, nastao od arapske reči mi’mār, koja u prevodu znači – graditelj, a sam pojam predstavlja raniji naziv za arhitektu. Pre uvođenja pojma arhitekte, pojam neimara se koristio u istom kontekstu, a prvobitan izraz se i danas još negde može čuti i odnosi se na majstore koji zidaju nešto, zidare.
Neimari su predstavljali graditelje sa osnovnim zaduženjima gradnji objekata i kuća, odnosno osmišljavanje plana (projekta) i sprovođenja istog. Neimari pored osmišljavanja pomenutog plana imaju ulogu i nadzora u toku gradnje. Samim tim, oni bi trebali da ostave dobar utisak, kako na investitore, tako i na korisnike kojima se objekat gradi, kako bi utvrdio sve njihove želje. Zatim, neimar, na osnovu pomenutog, izvršava projekciju objekta, koja se može sastojati i od više planova (skica), koje će biti predstavljene korisniku, nakon čega se korisnik odlučuje za koju je zainteresovan. Takođe, jako je bitno istaći da neimar ima veliku ulogu i u izvođenju radova, samim svojim nadzorom.
Kada se gleda asocijacija neimara, kroz književnost, izdvaja se lik neimara u književnom delu “Most na Žepi”, pisca i nobelovca Ive Andrića. Izgrađen most na Žepi je bio životno delo bezimenog neimara, koji je na kraju i umro, ali svakako je doživeo svoj maksimum. Na kraju, kada na mostu dolazi do završetka radova, neimar se ne okreće, jer taj most predstavlja nešto najvažnije u njegovom životu. Neimaru je žao da ostavi most, ali isto tako je i svestan svog funkcionalnog i dobrog urađenog građevinskog dela.
