Hadžija

Hadžija je termin turskog porekla, nastao od turske reči haci, te se u bukvalnom prevodu odnosi na muslimana koji je obišao sveta mesta u Meki i tamo se poklonio.

Pored muslimanskog sveta, ovaj termin se može sresti i kod pravoslavaca kod kojih se odnosi na pravoslavnog hrišćanina koji je obišao Jerusalim (za vreme Uskrsa, kada je Veliki post) i tamo se poklonio Hristovom grobu (tzv. hodočasnik). Hadžija se u oba slučaja izuzetno ceni u društvu i porodici.

Hadžija kod Muslimana predstavlja vernika koji obavlja petu dužnost Islama, tzv. hadž. Prema njihovom verskom zakonu, svako ko je muslimanske veroispovesti dužan je da bar jednom u svom životu ode na hadžiluk.

Samo putovanje koje za svrhu ima poklonjenje svetim mestima se naziva hadžiluk, odnosno hodočašće.

Privilegiju da se ne ode na hadžiluk imaju žene koje su bez muža ili bliskog rođaka, koji bi im bili pratnja na putu.

U muslimanskom svetu, sveto mesto predstavlja Meku u Saudijskoj Arabiji, a u hrišćanskom svetu, sveto mesto hodočasnika predstavlja Jerusalim.

Prve hadžije su bili hrišćani, s’ obzirom na to da je hrišćanstvo nastalo u I, a Islam u VII veku (kada su muslimani stvorili svoj Jerusalim, odnosno Meku).

Vizantija, kao najstarije carstvo se sastojala od svojih hodočasnika, u najvećoj meri Grka, koji su postajali „hadži“, nakon ulaska u Svetu zemlju. O hodočašćima u Jerusalim najviše su govorili Sveti Kiril Jerusalimski i Teodorit Kirski.

Prezimena koja imaju prefiks „hadži“ predstavljaju osobe koje su se poklonile svetilištima i ovakva prezimena su zastupljena i kod muslimana i kod hrišćana.

Bukvalno tumačeći, ovaj prefiks označava sastavni deo imena osobe koja se opisivala kao sledbenik Božiji, te je osobu i čuvala od mnogih unutrašnjih i spoljašnjih iskušenja. Na osnovu iznetog, može se zaključiti da prefiks „hadži“, generalno govoreći, predstavlja neku vrstu titule.

Da bi se ova titula dobila, neophodno je pored odlaska i poklonjenja Svetoj zemlji, ispoštovati i sledeće: obilazak tačnog broja svetinja i sedmodnevni post ispoštovati i pričestiti se u Jerusalimu. Nakon toga, hodočasnik ispred svog imena dodaje prefiks „hadži“, a svi njegovi potomci ovu titulu dodaju na svoje prezime.

Takođe, kada se poseti Jerusalimska Patrijaršija, dobija se i jedna vrsta potvrde, tzv. gramata. Gramata potvrđuje poklonjenje Hristovom grobu i ostalim svetinjama Jerusalima.

U savremeno doba, izraz hadžije se najčešće vezuje za Arape, odnosno muslimane. Danas se u muslimanskom svetu i dalje poštuju pojedine dužnosti hadžije koje obavlja prvog dana Bajrama. U to spada sledeće:

  • bacanje kamenčića na džemreta (na Mini)
  • klanje kurbana
  • brijanje glave ili šišanje kose
  • tavaful – ifadu (glavni tavaf) i
  • hodanje između Save i Merve u Meki (tzv. hadžski sa’j).

Sponzorisano:

Slične definicije