Eshatologija

Eshatologija je pojam grčkog porekla, nastao od reči eschator, što znači – krajnji, poslednji i reči logos – što znači nauka, a generalno eshatologija predstavlja učenje o smrti, zagrobnom životu, besmrtnosti duše, strašnom Sudu, smaku sveta, večnom blaženstvu i slično. Poseban oblik eshatologije je apokaliptika.

Oksfordski rečnik eshatologiju definiše kao deo teologije koji se bavi smrću, tzv. presudom i konačnim ishodom, kako pojedinca i njegove duše, tako i čitavog čovečanstva.

Crkva i teologija ovo učenje tumači kao učenje o tzv. poslednjim stvarima i životu posle smrti. Svaka religija ima svoje tumačenje eshatologije. Većina modernih eshatologija (i verskih i svetovnih) sadrže u sebi nasilno uništenje sveta, dok hrišćanska i jevrejska eshatologija kraj sveta tumači kao “završetak savršenog božijeg stvaranja sveta”.

U istoriji religije eshatologija se bavi proučavanjem analognih verovanja u kulturnim krugovima, tako da postoje – egipatska eshatologija, grčko – rimska eshatologija itd. Religije Istoka su se sastojale od kosmičkih predstava o večnoj borbi kosmosa.

Eshatologija je povezana i sa tzv. istorijskim procesom koji obuhvata čitav stvoreni svet (judaizam i hrišćanstvo). U jevrejskoj i hrišćanskoj eshatologiji prožimaju se teme smrti, vaskrsenja, strašnog Suda, raja, pakla itd.

Eshatologija se razlikuje od proricanja budućnosti, jer je teološki koncept, spomenutim se bavi futorologija. Takođe, razlikuje se u zavisnosti od stepena optimizma i pesimizma za budućnost (raj i pakao), kao i u zavisnosti u odnosu na vremenski okvir. Eshatološki odlomci se mogu naći u čitavoj Bibliji. Knjiga Otkrivenja se smatra centrom (središtem) hrišćanske eshatologije. Otkrivenje se objašnjava kao neispunjeno proročanstvo koje se odvija u nekoj još neutvrđenoj budućnosti.


Sponzorisano:

Slične definicije