Epitet – značenje i definicija

Epitet je reč grčkog porekla, proizašla od grčke reči epithetos, što u prevodu znači – dodat, dometnut, nametnuti. Epitet podrazumeva pridev, koji stoji uz imenicu, i ima za cilj da je bliže odredi, označavajući neku njenu osobinu. Epitet ima izražajnu funkciju koja se sastoji u predstavljanju jedne bitne, suštinske osobine. Oni su uvek usklađeni sa radnjom određene situacije i osećajem.

U gramatici, epiteti se poistovećuju sa atributima (npr. bogat čovek, ljubazna devojka, lep mladić itd.). Epitet može, gramatički gledano, biti i imenica, odnosno poimenični pridev (npr. lepota devojka – lepa devojka, đul bašta – ruža, spomen – česma, div – čovek itd.). Danas su se pod uticajem što veće upotrebe engleskih reči u svakodnevnoj komunikaciji, pojavili i sledeći epiteti – plazma televizor, kolor televizor, internet kafe, kontakt program, biser ogrlica (umesto – biserna ogrlica) itd. Epiteti mogu biti i prilozi uz glagole (npr. stidljivo pitati, gromoglasno pričati, tiho besediti itd).

U gramatici postoje stalni epiteti i oni podrazumevaju one epitete koje srećemo u narodnoj književnosti. Oni se uvek ponavljaju, čak i onda kada nemaju za cilj da označe pravu osobinu ili osećaj (npr. ljuba je verna – i onda kada se kroz stihove vidi da je neverna, teška topuzina, koplje ubjito itd.).

Razlikuju se pravi i metaforični epiteti. Primer pravih epiteta je sledeći od mnoštva – olovni vojnici – vojnici koji su napravljeni od olova, a primer metaforičnog epiteta je – olovne noge – noge teške kao olovo itd.

Generalno, u gramatici, podela epiteta je sledeća:

  1. stalni epiteti – u ovu grupu epiteta spadaju iste reči uz pojedine imenice, i oni se najčešće sreću u delima narodne književnosti (npr. britka sablja, rujno vino, ruse kose, crna zemlja itd);
  2. banalni epiteti – ova vrsta epiteta, zbog česte upotrebe gubi svoju izražajnu moć (npr. bistri potok, zelena trava, plavo nebo itd.);
  3. šablonski epiteti – ovi vrsta epiteta se uobičajeno upotrebljava uz određenu imenicu (npr. sočno prase, velika akcija itd.) i
  4. nepodesni epiteti – ova vrsta epiteta daje „notu usiljenosti“ u izražavanju (npr. strašna pesma, super film, vredan radnik itd.).

Kao što je već pomenuto, epiteti se najviše sreću u književnim delima, naročito u pesmama, kao na primer u pesmi Sregeja Jesenjina („Pesma o keruši“) – „u svitanje u pojati niskoj…“ / „…kao jedno riđo štene njeno…“; u epovima (npr. sjajnooka Atena, egidonoša Zevs, verna Penelopa), kao i u govoru, kada sa imenicom, epitet stvara metaforu (npr. uvodna reč, prodana duša, okoreli neženja itd.).


Sponzorisano:

Slične definicije