Dulek – značenje pojma

Dulek je drugi naziv za bundevu ili tikvu (Cucurbita pepo, lat.). Pripada jednogodišnjim zeljastim biljkama, a rasprostranjena je u kulturama svih naroda, naročito onim narodima koji žive u toplijim krajevima i imaju uslova za njegovo gajenje. Pored ovakvih naziva, u narodu je poznat još kao i – belokorka, ludaja, buca, bela tikva, dudanja, budimka, bundevka, žuta tikva, misirača. Dulek vodi poreklo iz Amerike, tačnije iz Meksika, a rasprostranjen je i u svim toplijim predelima sveta. Najstariji tragovi semenki duleka, potiču iz vremena između 7000 i 5500 godina pre nove ere. Prvi evropljanin koji je probao i okusio dulek, bio je Kristofer Kolumbo, tačnije, 03. decembra 1492. godine, na Kubi, a to je i opisao u svom dnevniku o putovanju (putopisu). U Evropu je donešen u XVI veku, kada je počeo da se širi i gaji u svim toplijim područjima.

Stablo duleka ili bundeve je uglastog oblika i pokriveno oštrim dlakama, dugačko čak i do 10 m, sa debljinom, u proseku od 10 mm. Listovi imaju dugačke drške, veliki su i sa pet režnjeva, takođe obrasli oštrim dlakama. Cvetovi izgledaju krupno i žute su boje. Plod je loptastog ili cilindričnog oblika, žut, narandžaste ili bele boje, a u unutrašnjosti ploda se nalaze semenke i pulpa. Najčešća težina ploda je između 2,7 i 8,2 kg, dok se mogu sresti i duleci sa krupnijim plodovima, sve u zavisnosti od sorte, i preko 34 kg. Gaji se najčešće po njivama, i između već zasađenog kukuruza. U porodicu bundeva, odnosno duleka spadaju i – tikvica (Lagenaria vulgaris, lat.), krastavac (Cucumis sativus, lat.), dinja (Cucumis mleo, lat.) i lubenica (Citrullus vulgaris, lat.).

Po dolasku na evropsko područje, duleci tj bundeve se brzo šire, kako zbog samog ukusa, tako i zbog svojih lekovitih svojstava, koja je narod pronalazio, eksperimentišući sa njim. Prema narodnoj medicini, dulek sadrži lekovita svojstva, koja u velikoj meri ublažavaju razne tegobe i bolesti, kao što su – reumatizam, povećano izlučenje mokraćne bešike, giht, šećerna bolest, problemi sa zatvorom i lošom probavom, bolovi u želucu, bolesti bubrega, bolesti žuči, bolesti prostate itd. Takođe se koristi i kao melem, za negu kože lica. Na primer, u Staroj Grčkoj i Rimu, žene su pravile kremu za lice od tucanog semena duleka, mešajući ga sa maslinovim uljem i tu kremu koristile za negu lica i kod uklanjanja pega na licu. Naučno je dokazanao da se dulek sastoji od niza korisnih sastojaka, kako u pulpi, tako i u semenu. Dulek spada u lako svarljive namirnice, sa malim procentom masti, pa se iz tog razloga koristi i prilikom držanja dijeta. Ima malu energetsku vrednost, a pritom sadrži veliku količinu vitamina i minerala. Njegova energetska vrednost iznosi oko 26 kalorija na 100 g. Bogat je beta – karotinom, vitaminima C, A i B, i mineralima – kalijumom, kalcijumom i fosforom. Semenke bundeve imaju nešto veću hranljivu vrednost, od samog mesnatog dela. One sadrže masne kiseline, proteine, fitosterole, tokoferole, saharozu, fosfor, cink, magezijum, gvožđe i vitamine – A, B1 i B2. Cvet duleka u svojih 100 g sadrži oko 12 kalorija, a sadrži proteine, ugljene hidrate, masnoće, gvožđe, kalcijum, fosfor, vitamine B1, B2 i C.

Dulek ili tikva se koristi i u kulinarstvu, najčešće se peče na roštilju, pohuje, i kuva na pari. Može se napraviti i isceđeni sok. Uglavnom se služi uz meso ili povrće, a takođe se koristi i u pravljenju pita i slatkih poslastica (npr. palačinki). U srednjem veku su hodočasnici koristili dulek, kao zamenu za čuturu, i vezivali ga za pojas. U Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, kao „obrok zahvalnosti“ se tradicionalno priprema pita od duleka, a zastupljen je i u zabavnom ritualu, uoči Noći veštica (31. oktobar), kada se od duleka pravi lampion, u obliku ljudske glave i gori tokom noći. U našim krajevima je poznata manifestacija „Dani ludaje“, koja se održava u Kikindi, jednom godišnje, gde se između ostalog bira najveći dulek, te godine.


Sponzorisano:

Slične definicije