Diktator i diktatura – šta su?

Diktator predstavlja pojam koji se vezuje i označava autoritarnog vladara određene države. Diktatorima se označavaju vladari koji nemaju ili su skroz izgubili svoj demokratski legitimitet. Države kojima vladaju diktatori se nazivaju – diktaturama. Kao što je rečeno, diktator poseduje potpuni autoritet, a sam pojam vodi poreklo od titule “magistrate” još od vremena antičkog Rima, koje je postavljao Senat i njegova svrha je bila da vlada za vreme vanrednog stanja u državi.

Ovaj pojam se često vezuje i poistovećuje sa pojmom “tiranin”, iz razloga što oba pojma opisuju vođu koji drži i zloupotrebljava svoju ličnu vlast, donosi zakone bez ograničavanja i slično. U pomenute diktature, obično su spadale – suspenzije izbora i prava građana, proglašavanje vanrednog stanja u državi, potenciranje jednopartijskog sistema i slično. U početku, u antičkom dobu, oba ova pojma su imali negativno značenje. U to vreme, mnogo lidera dolazi na vlast u velikom broju, u različitim vrstama režima (vojna hunta, jednopartijski sistem, narodna vlast pod ličnom vladavinom i slično).

Diktatori u Antičkom Rimu

Za vreme Rimske Republike, država se često nalazila u stanju vanredne opasnosti, koja se dešavala usled nadiranja Varvara. U tim situacijama, Senat je po kriterijumu građanskog ugleda (bonus parter familias), proglašavao diktatora i dodeljivao mu neograničena ovlašćenja i privilegije, sve za vreme trajanja vanredne opasnosti. Po prestanku vanredne opasnosti, diktatoru je mandat prestajao, te se on vraćao u prethodni status, a državu, odnosno vrhovnu vlast je preuzimao Senat. Diktatora je po potrebi menjao vođa konjice, tj. “magister equitum”. U slučaju da diktator i po prestanku ograničene vladavine, svojevoljno zadrži moć i ovlašćenja, produži stanje vanredne opasnosti, on postaje tzv. “tiranin”, a njegova vlast – tiranija. U slučaju da izaziva nerede i krize u državi, on postaje tzv. “terorista”, a njegova vlast – terorizam, odnosno teror. Među najznačajnijim diktatorima toga doba (doba Antičkog Rima), spadaju sledeći:

  1. Tit Larcije, 501. godina pre nove ere,
  2. Marko Furije Kamil, sa svojih pet mandata
  3. Lucije Kvincije Cincinat, 458. godina pre nove ere,
  4. Marko Valerije Korvo, 342. i 301. godina pre nove ere,
  5. Publije Kornelije Rufin, 333. godina pre nove ere,
  6. Kvint Fabije Maksim Rulijan, 315. godina pre nove ere,
  7. Apije Klaudije Ceko, 292. i 285. godina pre nove ere,
  8. Aulo Atilije Kajatin, 249. godina pre nove ere,
  9. Kvint Fabije Maksim Kunktator, 217. i 219. godina pre nove ere,
  10. Marko Junije Pera i Marko Fabije Buteo, 216. godina pre nove ere,
  11. Publije Sulpicije Galba Maksim, 203. godina pre nove ere,
  12. Lucije Kornelije Sula, 82 – 80. godina pre nove ere i
  13. Gaj Julije Cezar, 46. i 45. / 44. godina pre nove ere.

Diktatori savremene istorije

Među diktatore savremenog doba ubrajaju se oni koji su za sobom poneli najveći broj žrtva, za vreme novije istorije, a među kojima su najpoznatiji sledeći:

  1. Josif Visarionovič Staljin (1878 – 1953) – je bio poreklom iz Gruzije, a došao je na čelo SSSR – a, posle Lenjinove smrti (1924. godine). Važio je za paranoičnog vladara, koji je bio saveznaik sa Sjedinjenim Američkim Državama i Velikom Britanijom protiv nacističke Nemačke. Tokom 1930. godine, pokrenuo je tzv. “Veliki teror”, a kampanja pomenute organizacije je čistila Komunističke partije od ljudi koji su optuženi za terorizam, sabotažu i izdaju. Ljudi su bili ubijani, zatvarani u Gulag radne logore itd. Za vreme njegove vladavine (1929 – 1953), mnoštvo stanovništva je bilo primorano da napusti državu, a svoj život nastavi u egzilu. Za sobom nosi broj od oko 42 miliona žrtava.
  2. Mao Cedung, ranije – Mao Ce Tung (1893 – 1976) – je bio vođa Narodne Republike Kine, još od njenog osnivanja 1949. godine. Čim je došao na vlast, udaljio je ljudi sa farmi ii polja pirinča, te ih posvetio teškoj industriji, od koje su mnogi stradali od nedostatka hrane i napornog rada. Kasnije je usledila tzv. “Kulturna revolucija”, koja je podrazumevala sankcionisanje i “objavu rata” svim obrazovanim ljudima, pod izgovorom da remete i koče stvaranje besklasnog društva u državi. Tada su se univerziteti zatvarali, a profesori i student su slati na selo da rade teške poslove. Pred samu smrt, Mao Cedung je tražio da mu se dovode mlade devojke (device), sa kojima je imao seksualne odnose, verujući u mit da će tako “postati večan”. Umro je 1976. godine i pored pomenutog taoističkog verovanja. Za vreme njegove vladavine (1923 – 1976), beleži se broj od oko 38 miliona žrtava.
  3. Adolf Hitler (1889 – 1945) – bio je nacionalsocijalista, u Nemačkoj, a njegova moć je počela da raste oko 1930. godine, i poznat je po pogubljenju velikog broja ljudi, a najviše Jevreja (čak 6 miliona), a taj genocide nad Jevrejima je nazvan – “Holokaust”. Izvršio je samoubistvo 30. aprila 1945. godine, da bi izbegao vojnike Crvene Armije, koji su ušli u Berlin. Za vreme njegove vladavine (1933 – 1945) broji se oko 21 milion žrtava.
  4. Vladimir Ijič Uljanov Lenjin (1870 – 1924) – je vladao od 1917. – 1924. godine, bio je ruski komunistički političar i revolucionar. Rusko carstvo je za vreme njegove vladavine raspušteno i zamenjeno Sovjetskim Savezom, koji je bio jednopartijska socijalistička država, dok su prirodni resursi i industrija oduzeti i nacionalizovani. Lenjin je imao veliku ulogu u organizaciji Oktobarske revolucije (1917), što je kasnije dovelo do Ruskog građanskog rata (1917 – 1922). Za vreme njegove vladavine broji se oko 4 miliona žrtava.
  5. Hideki Todžo (1884 – 1948) – bio je fašista, general Japanske Imerijalne armije i vladao je za vreme II svetskog rata (1937 – 1945), a premijer Japana je bio u period od 1941. – 1944. godine. Za vreme njegove vladavine broji se oko 4 miliona žrtava.
  6. Pol Pot (1925 – 1998) – bio je poreklom iz Kambodže, komunista, lider Crvenih Kmera i pod njegovom krvavom vladavinom, stradala je četvrtina stanovništva Kambodže (umirali su od gladi, bili po zatvorima i logorima). Izgubivši rat protiv Vijetnama (1979), pobegao je sa sledbenicima na granicu sa Tajlandom (u džunglu), gde je 1998. godine i umro (mada se sumnja i da je otrovan?). Za vreme njegove vladavine (1968 – 1987) broji se oko 2,5 miliona žrtava.

Pored pomenutih, u diktatore savremene istorije ubrajaju se i – Kralj Lepold II od Belgije (vladao od 1865. – 1909. godine, Kongo), Maksimilijan Robespjer (vladao od 1789. – 1794. godine, Francuska), Kraljica Marija I (vladala od 1553. – 1558. godine, Engleska), Car Ivan IV ili Ivan Grozni (vladao od 1553 – 1547. godine, Rusija), Fransisko Franko (vladao od 1938. – 1975. godine, Španija), Augusto Pinoče (vladao od 1973. – 1990. godine, Čile), Idi Amin (vladao od 1971. – 1979. godine, Uganda), Horlogin Čojbalsan (vladao od 1939. – 1952. godine, Mongolija), Benito Musolini (vladao od 1922. – 1943. godine, Italija), Sadam Husein (Irak), Čarls Tejlor (Liberija) i drugi.


Sponzorisano:

Slične definicije