Dihotomija – značenje pojma

Dihotomija je pojam grčkog porekla, nastala od grčkih reči – diho, što u prevodu znači „na dva dela“ i reči tomia, što znači – sečenje, a sam pojam označava podeljenost, odnosno deljenje određene celine na dva jednaka nepreklapajuća dela. Dihotomija označava nešto što je deo jedne polovine ne može ni u kom slučaju biti deo druge polovine.

Pojam dihotomije se koristi u raznim sferama društva, kao na primer kod mesečevih mena (kada se vidi samo polovina meseca), kod podele roda na određene vrste, kod podele ljudskog bića na dušu i telo itd.

Najstariji primer, gde se pominje dihotomija potiče još od 430. godine pre nove ere i vezan je za Parmenidovo učenje. Dihotomija se prvi put pominje u citatu Zenona, Parmenidovog učenika (oko 490. – 430. godine p. n. e.) i glasi: „Ono što je u pokretu mora prvo proći pola puta, pre nego što stigne do cilja.“ Parmenidov učenik Zenon je nastojao da dokaže da je apsurdno tvrditi realno i moguće postojanje mnoštva, promena i kretanja, odnosno tvrdio je da logičko mišnjenje ne prihvata postojanje bilo kakvog kretanja, mnoštva i promena. Da bi potvrdio i dokazao Parmenidove stavove i učenje, Zenon je predstavio četiri paradoksa:

  1. Prvi paradoks je Dihotomija, u kojem Zenon tvrdi da sve što se kreće, pre nego što dostigne svoj cilj (cilj svog kretanja), pre svega mora da pređe polovinu puta, zatim polovinu te polovine i tako u beskonačnost. Zaključuje da kretanje ne može imati početak, jer sam početak podrazumeva da se u ograničeno vreme pređe neograničeno mnogo prostora, što je po svemu sudeći nemoguće;
  2. Drugi svoj paradoks, Zenon je nazvao „Ahil i kornjača“. U njemu Zenon tvrdi da u nekoj trci između izrazito brzog Ahila i spore kornjače, Ahil ne može da stvarno prestigne kornjaču. Ovo je objašnjavao time što, kada Ahil dostigne polaznu tačku sa koje je i kornjača krenula, ona je već prešla na drugu tačku, čime će se rastojanje između Ahila i kornjače neprestano smenjivati, s’ tim što će kornjača uvek biti ispred Ahila za onoliko koliko je u međuvremenu prešla od od staze i tako u beskonačnost;
  3. Treći paradoks, Zenon je nazvao „Strela“, u kojem dokazuje i objašnjava da strela koja leti u svakom pojedinačnom trenutku zauzima određeni položaj u prostoru. Ovo bi značilo da miruje, a ne može se tvrditi da zbir mirovanja može da pruži kretanje, što objašnjava da je sve to privid čula i da kretanje samim tim i ne postoji;
  4. Četvrti svoj paradoks, Zenon je nazvao „Stadion“, gde dokazuje i daje akcenat na nemogućnost stvarnog postojanja kretanja.

Sponzorisano:

Slične definicije