Dadaizam

Među prve moderne globalne umetničke pokrete koji prenose umetnički izraz u provokativno delovanje spada – dadaizam. Predstavnici dadaizma se nazivaju dadaisti, koji su otvoreno antiburžujski nastrojeni i koji daju prednost neracionalnim nad racionalnim. Oni se deklarišu kao anarhisti, a izražavaju se u više različitih umetničkih disciplina, pri čemu negiraju sam koncept umetnosti. Svoje delovanje u umetnosti direktno grupišu u kontekst antiumetnosti.

Pojam dadaizma je francuskog porekla, nastao od francuske reči dada, što u bukvalnom prevodu znači – drveni konjić. Sam pojam je nastao 1916. godine u Cirihu. Tada su Richard Huelsenbeck i Hugo Ball tražili ime za svoje pozorište u Cirihu i slučajno otvarajući stranice francusko nemačkog rečnika, došli su do pomenutog pojma.

Takođe, grupa umetnika u Cirihu je, okupljena oko kafe bara „Cabaret Voltaire“, pokrenula časopis „Dada“. Smatra se da je časopis dobio ime po onomatopeji dečijeg tepanja. Tristan Tzara (1896 – 1963) je bio osnivač i pisac prvog manifesta. On je tvrdio da je dadaizam nastao sa jedne strane kao duhovno stanje grupe mladih ljudi koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora (kakav utisak je odavala Švajcarska u vremenu I svetskog rata) i sa druge strane, intelektualni nivo umetnosti i književnosti u to doba.

Takođe, Tristan Tzara je naglašavao da je dadaizam nastao iz moralne potrebe i iz želje da se postigne apsolutni moral, da bi čovek morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama nad mrtvim stvarima, loše stečenim dobrima i o ljudskoj bitnosti. Tzara je odbacivao sve teorije, a iz njegovih tekstova proizilazi neobična uznemirenost i nepredvidivost. Pored Tzare, osnivači pokreta su bili i Jean Arp, Hugo Ball, Filip Soupault, Andre Breton, Richard Huelsenbeck i Louis Aragon.

Sam pokret dadaizma je nastao kao posledica koje je doneo I svetski rat, i s’ početka je imao princip koji je bio jasno usmeren protiv ustoličenja, obuhvatajući kulturni, politički i javni život. Dadaisti u novonastaloj situaciji koriste satiru i ironiju kao umetnički izraz, čime šokiraju publiku. Oni, sve ono što je apsurdno i bezvredno svrstavaju u novo značenje u umetničkom izrazu, rušeći tradicionalne umetničke forme. Dadaisti su naglašavali apsurdnost tako što su izlagali banalne predmete kao umetnička dela. Težili su rušenju, uništenju starih načela i zakonitosti logike i ismejavali tzv. „večnu lepotu“. 1919. godine, Hans Arp i Maks Ernst dolaze iz Ciriha u Keln i tamo osnivaju dadaističku grupu. Već 1920. godine, njihovu izložbu zatvara policija, svrstavajući je u neprimereno ponašanje. Pokret dadaista se iz Ciriha vrlo brzo širi na tadašnje postojeće umetničke centre (Pariz, Berlin, Keln, Njujork).

Dadaizam i njihov pokret u likovnom stvaralaštvu, bio je odgovor umetnika na tragične životne okolnosti, pre svega na I svetski rat. Odbijan je svaki realizam u umetnosti i predstavljao je negaciju umetnosti, odnosno tzv. „anti – umetnost“. Dadaisti su generalno, preneli metode besmisla iz stvarnosti u umetnost. Francisco Picabia je, na primer, slikao ozbiljne tehničke nacrte za strojeve koji bi u praksi bili besmisleni („Stroj za ljubav“).

Za predstavnike dadaizma svrstavaju se: Hans Arp, Tristan Tzara, Hugo Bal, Rihard Hulsenbek i Marcel Janko (Cirih); Raul Hausman, Johanes Bader, Georg Gros i Džon Hirfild (Berlin); Marsel Dišan, Maks Ernst, Mon rej i Fransis Pikabija (Pariz i Njujork), Gijom Apoliner (Francuska), Žak Vaše (Francuska), Artur Kravan (SAD), Žan Kroti (Francuska), Teo van Doesburg (Holandija), Emi Henings (Švajcarska), Klement Pansaers (Belgija), Man Rej (SAD i Francuska), Hans Rihter (Nemačka, Švajcarska i SAD), Kurt Šviters (Nemačka), Sofi Tajber (Švajcarska) i Beatruz Vud (SAD i Francuska).

Jugoslovenski dadaizam je bio deo evropskog dadaizma i obeležio je period posle I svetskog rata. Ovaj pravac je nazvan „Yugo Dada“, a za njegovog predstavnika se smatra Dragan Aleksić (1901 – 1958). On je bio saradnik mnogih srpskih i hrvatskih novina i časopisa („Zenit“ itd.). Takođe, Aleksić je objavio i svoje publikacije – „Dada Tank“ i „Dada Jazz“. Bio je pesnik, kritičar, scenarist i novinar. Dragan Aleksić je u Vinkovcima okupio grupu dadaista, među kojima su bili Antun Tuna Milinković, Dragan Sremac, Slavko Šlezinger i Vido Lastov.


Sponzorisano:

Slične definicije