Ataman, na ukrajinskom jeziku – ottoman, je pojam ruskog porekla, i predstavlja vođu predvodnika ili poglavicu odreda kozaka. Ovaj izraz se pored kozaka koristio i kod hajdamaka. Takođe, ataman podrazumeva izbornog poglavara slobodne skupine i zapovednika kozačke vojske. Ataman predstavlja najviši čin i titulu najvišeg komandanta vojske u okviru zajednice kozaka.
Ova titula je imala veliko značenje u periodima vojnih pohoda, a za periode mira se manje koristila.
Pored osnovnog porekla ovog pojma, postoje još dva izvora:
- pojam je proizašao od nemačkog kapetana (Hauptmann, nem.), koji se sa maloruskih stepa preselio preko Poljaka, a atamani su bili poglavari krimskih hrišćana, koji su se preselili u Malorusiju;
- pojam je proizašao od nemačke reči – „harter mann“, koja znači – tvrd čovek.
Kozaci su se pojavili u XV veku i predstavljali su veliku zajednicu slobodnih vojnika (konjanika). Oni su se nastanili u stepama Južne Rusije i s’ početka su imali zadatak da brani zemlju od nomada iz Azije. Kozačka plemena su sačinjavali ruski i ukrajinski seljaci, kao i tartarski prebezi. Atamani su upravo njih držai u stanju takvom, da uvek budu spremni za rad. Atamani su se obavezivali brojnim zadacima u koje su spadali – organizovanje svega u okviru njihove skupine, pripremanje kozaka za odlazak u rat i slično. Atamani su važili za moćne i bili su birani, a delovali su kao zakonodavci i glavni zapovednici vojske. Postojalo je nekoliko vrsta atamana:
- Військовий отаман, koji je bio glavni oficir Zaporoške Seče,
- Похідний отаман, koji je predstavljao atamana vojnih pohoda,
- Кошовий отаман, Koševi atamani
- Сотенний отаман, odnosno – Городовий Отаман,ukrajinski – predstavljao je gradskog atamana,
- Сільський отаман, predstavljao je administrativnog atamana u XVII i XVIII veku,
- Станичний отаман, predstavljao je vođu manjih delova teritorijalnih oblasti (tzv.stanični ataman)
- Хутірський отаман, predstavljao je vođu manjih delova teritorijalnih oblasti (tzv. hutirski ataman).