Arenda je vrsta ugovora o zakupu zemljišta. To je dvostrano obavezni ugovor poreklom iz rimskog prava, kojim se jedno lice obavezuje da preda drugom licu na upotrebu i korišćenje svoje obradivo zemljište za određeno vreme, a drugo lice se obavezuje da mu za to da, na ime naknade, deo plodova koje sa zemljišta prikupi i da mu po isteku ugovora vrati zemljište u državninu.
Kod arende visina zakupnine zavisi od količine ubranih plodova. Na taj način rizik ulaganja u korišćenje zemljišta snose obe ugovorne strane – i zakupodavac i zakupac. Obično se ugovara obaveza zakupca zemljišta da zakupodavcu, na ime naknade, da jednu polovinu ili jednu trećinu plodova. Takav zakupac često se naziva – napoličar.
Arenda je predstavljala jedan od prelaznih oblika od kmetstva ka buržoaskom načinu obrađivanja zemljišta. Stariji pravni sistemi nisu arendu smatrali zakupom, već ugovorom o ortakluku (societas), polazeći od toga da se u ovom pravnom poslu radi o udruživanju rada i imovine dva lica.
Zemlju su, u arendu, obično izdavali bogati ljudi, koji je iz bilo kog razloga nisu mogli sami obrađivati. Najčešće se zemlja izdavala zajedno sa okućnicom, na vreme od najmanje tri godine. Sa druge strane, arende su se prihvatali obično mlađi ljudi sa velikom porodicom, koji su bili u stanju obrađivati zemlju tokom najmanje dva / tri ciklusa, koliko se arenda najčešće praktikovala.
Vlasnik zemlje je imao pravo nadzora nad načinom na koji je arendom koristio zemlju, kao i pravo da otkaže arendu, ukoliko se arendom nemarno odnosio prema svojim obavezama (nije obrađivao zemljište na adekvatan način, nije održavao kuću i okućnicu, nije „plaćao“ arendu, u vidu plodova, ubranih sa zemljišta itd.). U nekim krajevima bila je dozvoljena i subarenda – slučaj kada arendom izdaje zemlju, uzetu u arendu, drugim licima – subarendašima. Ovo se najčešće dešavalo u situacijama kada se u arendu uzimala velika površina zemljišta koju arendaš nije bio u stanju da obrađuje sam.
Kod arende, porez na zemljište plaćao je vlasnik – nakon isteka dogovorenog roka trajanja, zemljište se vraćalo u državninu (posed) vlasnika.