Agonija

Agonija je pojam starogrčkog porekla, nastao od reči agonia, i u bukvalnom prevodu ima više značenja: takmičenje, borba, samrtne muke, izdisaj, samrtna borba, samrtni ropac itd. Pored ovog generalnog značenja, agonija ima i šire značenje, te u figurativnom smislu označava – patnju, nesreću, torturu, mučenje, nelagodnost, jad. Takođe, sa agonijom se povezuje i nemanje, oskudevanje, siromaštvo, besparica, ništavilo itd.

U medicini se agonija javlja u vidu psihičkog i psihološkog poremećaja pojedinca, odnosno bolesnika. Agonija predstavlja niz pojava na bolesniku, koje ukazuju na smrt koja predstoji. Ona može trajati vema kratko (i u sekundama), a i duže (čak i do nekoliko dana). Manifestuje se tako što prvo počnu da popuštaju osnovne životne funkcije, zbog poremećaja centra za disanje i cirkulaciju. Bolesnici koji su u agoniji su uglavnom u besvesnom stanju, imaju hipoksiju mozga (tj. svest im je pomućena), euforični su i nemirni. Ukoliko su, pak, u stanju svesti – govor im je otežan,odnosno – tiho, nerazumljivo i isprekidano pričaju. Boja kože im je bleda, često su oznojeni, pogled im je ukočen, prsti su im modri, a disanje otežano sa plitkim udisajima.

U filozofskom smislu, agonija se poistovećuje sa patnjom, što predstavlja osnovni pojam budističke filozofije i psihologije. Sam Buda je imao svoju teoriju o svetu, koja glasi: “Sve su tvorevine nepostojane, sve su tvorevine mučne, sve su pojave bez sopstva.” Takođe, Buda je na sledeći način definisao patnju, tj. agoniju: “Rođenje, starost, bolest i smrt su patnja, razdvojenost od prijatnog je patnja, združenost sa neprijatnim je patnja.” Može se reći da je Buda skoro čitavo svoje učenje sveo na učenje o patnji i uklanjanju patnje. Patnju je sveo na četiri tzv. plemenite istine: istina o patnji, istina o poreklu patnje, istina o prestanku patnje i istina o putu prestanka patnje, a sve to se svodi na njegovu tvrdnju, da je život (od rođenja do smrti) u najvećoj meri – mukotrpan i težak.


Sponzorisano:

Slične definicije